Crkva sv. Marka, Gornji grad, Zagreb
GLAZBENA TRADICIJA U CRKVI SVETOGA MARKA
Neraskidivo vezana za povijest grada Zagreba, gornjogradska crkva sv. Marka pripada među njegove najstarije i najljepše građevine. Smatra se kako je najvjerojatnije građena sredinom 13. stoljeća, a već u drugoj polovici 14. stoljeća nalazimo i prve podatke o glazbenicima na Gradecu. Zahvaljujući sudskim spisima iz 1359. g. saznajemo za Nikolu, orguljaša župne crkve koji je zajedno sa suprugom stanovao u neposrednoj blizini Markova trga. Ovaj, ujedno i prvi spomen orgulja u Hrvatskoj, početak je dokumentiranja trajne glazbene aktivnosti vezane za župnu crkvu sv. Marka. Tako se 1443. g. spominje ime orguljaša Matije Judasa, ali i ime Stjepana Bertuna, osuđenog na smrt vješanjem zbog krađe orguljskih svirala 1472. g. Godine 1691. imala je crkva i četiri pjevača koji su bili plaćeni od Gradske općine, a 1740. g. zagrebački kanonik Juraj Rees nabavlja za župnu crkvu sv. Marka nove orgulje s 22 registra, za koje je naš ugledni organolog Ladislav Šaban ustvrdio kako se radilo o instrumentu drugom po veličini u čitavoj Hrvatskoj, odmah nakon onog zagrebačke katedrale.
U razdoblju od 1876. – 1882. provedena je po nacrtima bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Hermanna Bolléa obnova čitave crkve; iz tog razdoblja datira nadasve prepoznatljivi krov s pocakljenim crijepom s grbovima Trojedine kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te grada Zagreba. Prilikom ove obnove iz crkve su uklonjene i spomenute Reesove orgulje, te je sagrađeno novo pjevalište na kojem 1890. g. nove mehaničke orgulje postavlja Ferdinand Heferer. Nedugo zatim uslijedila je još jedna, uistinu temeljita obnova pod vodstvom tadašnjeg župnika dr. Svetozara Rittiga u kojoj su u razdoblju od 1923. – 1937. aktivno sudjelovali kipar Ivan Meštrović, te slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić. Tada je i staro pjevalište zamijenjeno novim, manjim, te su 1936. g. na njemu postavljene nove orgulje pneumatskog tipa. One su posjedovale fonički materijal preuzet iz prethodnog instrumenta, ali je originalno kućište prošireno zbog nove, veće dispozicije koja je uglavnom pratila zvukovnu koncepciju svojstvenu idealima cecilijanskog pokreta. Sagradio ih je August Faullend – Heferer na temelju dispozicije koju je koncipirao Franjo Dugan, orguljaš zagrebačke katedrale i dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka.
Iz više razloga počelo se 2009. g. razmišljati o gradnji novog, suvremenijeg instrumenta koji bi se smjestio u povijesno kućište, te je projekt izrade novih orgulja povjeren g. Wolfgangu Eisenbarthu, na temelju dispozicije koju je izradio prof. Ante Knešaurek. Nove orgulje posebnost su u orguljskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za hrvatsku sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske orguljske graditeljske škole. U tehničkom pogledu opremljene najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima, orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje kako liturgijskog, tako i koncertnog repertoara.
Natrag na ORGULJE SV. MARKA 2015
Neraskidivo vezana za povijest grada Zagreba, gornjogradska crkva sv. Marka pripada među njegove najstarije i najljepše građevine. Smatra se kako je najvjerojatnije građena sredinom 13. stoljeća, a već u drugoj polovici 14. stoljeća nalazimo i prve podatke o glazbenicima na Gradecu. Zahvaljujući sudskim spisima iz 1359. g. saznajemo za Nikolu, orguljaša župne crkve koji je zajedno sa suprugom stanovao u neposrednoj blizini Markova trga. Ovaj, ujedno i prvi spomen orgulja u Hrvatskoj, početak je dokumentiranja trajne glazbene aktivnosti vezane za župnu crkvu sv. Marka. Tako se 1443. g. spominje ime orguljaša Matije Judasa, ali i ime Stjepana Bertuna, osuđenog na smrt vješanjem zbog krađe orguljskih svirala 1472. g. Godine 1691. imala je crkva i četiri pjevača koji su bili plaćeni od Gradske općine, a 1740. g. zagrebački kanonik Juraj Rees nabavlja za župnu crkvu sv. Marka nove orgulje s 22 registra, za koje je naš ugledni organolog Ladislav Šaban ustvrdio kako se radilo o instrumentu drugom po veličini u čitavoj Hrvatskoj, odmah nakon onog zagrebačke katedrale.
U razdoblju od 1876. – 1882. provedena je po nacrtima bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Hermanna Bolléa obnova čitave crkve; iz tog razdoblja datira nadasve prepoznatljivi krov s pocakljenim crijepom s grbovima Trojedine kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te grada Zagreba. Prilikom ove obnove iz crkve su uklonjene i spomenute Reesove orgulje, te je sagrađeno novo pjevalište na kojem 1890. g. nove mehaničke orgulje postavlja Ferdinand Heferer. Nedugo zatim uslijedila je još jedna, uistinu temeljita obnova pod vodstvom tadašnjeg župnika dr. Svetozara Rittiga u kojoj su u razdoblju od 1923. – 1937. aktivno sudjelovali kipar Ivan Meštrović, te slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić. Tada je i staro pjevalište zamijenjeno novim, manjim, te su 1936. g. na njemu postavljene nove orgulje pneumatskog tipa. One su posjedovale fonički materijal preuzet iz prethodnog instrumenta, ali je originalno kućište prošireno zbog nove, veće dispozicije koja je uglavnom pratila zvukovnu koncepciju svojstvenu idealima cecilijanskog pokreta. Sagradio ih je August Faullend – Heferer na temelju dispozicije koju je koncipirao Franjo Dugan, orguljaš zagrebačke katedrale i dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka.
Iz više razloga počelo se 2009. g. razmišljati o gradnji novog, suvremenijeg instrumenta koji bi se smjestio u povijesno kućište, te je projekt izrade novih orgulja povjeren g. Wolfgangu Eisenbarthu, na temelju dispozicije koju je izradio prof. Ante Knešaurek. Nove orgulje posebnost su u orguljskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za hrvatsku sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske orguljske graditeljske škole. U tehničkom pogledu opremljene najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima, orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje kako liturgijskog, tako i koncertnog repertoara.
Natrag na ORGULJE SV. MARKA 2015
